Da li vas je katkad obuzela misao da smo okruženi simbolima više nego ikad? Na ulici, u saobraćaju, u supermarketu, na reklamama i društvenim mrežama? Koji vam je omiljeni emodži? Od pećinskih crteža do digitalnih oblika komunikacije čovek ostavlja tragove, ali šta njima hoće da nam poruči?
Lazar Vujaklija je rođen pred početak Prvog svetskog rata u Beču 1914. godine. Nakon rata se preselio sa majkom u Zemun, a potom u Beograd. Iako se nije obrazovao u formalnim akademskim okvirima, slikar Petar Dobrović ga je podučio prvim umetničkim koracima, prepoznavši njegov talenat. Godine 1953. upoznaje se sa srednjovekovnom umetnošću na stećcima. Naivno formirane figure u lebdećem dvodimenzionalnom prostoru postaju njegova fascinacija.
Vujaklija u svojim slikama gradi svet simbola koji aludiraju na večnost – na motive i fenomene koji ne nestaju, već samo menjaju svoje oblike. Vođen potrebom da oslika sve ono što okružuje savremenog čoveka, njegovo slikarstvo povezuje svakodnevno i arhetipsko. Plava boja, često prisutna u njegovom opusu, aludira na nebeski svod i ukazuje na snažan vizantijski duhovni i likovni uticaj. Kao jedan od osnivača Decembarske grupe, izlagao je širom zemlje, dok je njegovo stvaralaštvo ostvarilo i međunarodni odjek – od Tokija do Londona. Godine 1954. predstavljao je Jugoslaviju na Venecijanskom bijenalu, gde su njegovi radovi izlagani uz dela umetnika poput Miroa, Klea i Magrita.
Msr Goran Vujkov, muzejski edukator
