U fokusu: Mladen Josić, Koncert u polju, oko 1924.

Младен Јосић, Концерт у пољу, око 1924.

Mladen Josić
Koncert u polju, oko 1924.
ulje na platnu, 89,5 × 69,5 cm
GMS/U 5630

21. juna obeležava se Svetski dan muzike. Tim povodom u rubrici „U fokusu“ donosimo vam priču o jednoj slikarskoj inspiraciji muzikom.

Boraveći na umetničkom usavršavanju u Parizu (1921–1922) Mladen Josić se upoznao s velikim svetskim majstorima italijanske renesanse i pod njihovim se uticajem zainteresovao za mitološke, religiozne i istorijske teme. Važno mesto u Josićevom stvaralaštvu zauzimale su pastoralne scene i teme muziciranja u prirodi, što je takođe deo klasičnog nasleđa poznatog antici, a koje je ponovo otkriveno u ranoj renesansi.

Na slici Koncert u polju u idiličnom pejzažu u prvom planu je prikazana žena kako kleči i zaneseno svira harfu, a pored nje stoji nagi dečak koji svira frulu. Iza njih se nalaze: muškarac čiji položaj tela i izraz lica ukazuju na duboku fokusiranost i uživanje u muzici, jedna žena koja sedi i naga ženska figura s rukama podignutim iznad glave podsećajući na Veneru ili na antičke muze koje nadahnjuju umetnike. Među prikazanim ličnostima nema komunikacije i čini se da je svako u svom svetu. Ipak, na neki način su svi protagonisti povezani muzikom. Josiću je kao inspiracija mogla poslužiti najpoznatija slika s temom idiličnog muziciranja u prirodi – Đorđoneov Koncert u polju koju je video u Luvru. Kritika mu je ponekad zamerala zbog ovakvih tema smatrajući da se „razne gracije, Suzane i Venere ne rade u Novom Sadu ili Silbašu nego u Rimu i Parizu”.

Iako je Mladen Josić često slikao u tamnijoj gami i monohromnoj paleti, na ovoj slici se u akcentovanju žutog šešira devojke s harfom i crvene odeće muškarca primećuje umetnikova naklonjenost snažnijim kolorističkim efektima.  Precizna  linija,  jasan  crtež i naglašena trodimenzionalnost figura osnovne su likovne odlike slike Koncert u polju i one pokazuju Josićevo pripadanje pravcu  novog realizma treće decenije 20. veka. Na uticaje Pola Sezana i kubista ukazuje čvrst skulptorski tretman tela nagog dečaka  i  ženske figure, dok se u detaljima, poput izvijene linije koja opisuje oblik harfe, prepoznaje Josićeva naklonjenost secesionističkoj stilizaciji.