Uroš Predić, Dvostruki portret dr Milana Savića, 1904.

U mesecu novembru za „U fokusu“ predstavljamo crtež Uroša Predića iz 1904. godine, Dvostruki portret dr Milana Savića povodom izložbe Uroš Predić. Život posvećen lepoti i umetnosti u okviru koje je realizovan projekat Uroš Predić za sve. Kroz projekat Uroš Predić za sve izložba je prilagođena osobama sa oštećenjem vida putem trodimenzionalnih modela slika sa audio opisima na izložbi, kataloga na Brajevom pismu i audio kataloga. Opis predstavljenog crteža prilagođen je osobama sa oštećenjem vida.

 

Ispred vas se nalazi crtež Dvostruki portret dr Milana Savića. Milan Savić, srpski književnik, pozorišni kritičar i profesor, bio je prijatelj umetnika Uroša Predića. Umetnik 1904. godine stvara ovaj crtež na kom Savića prikazuje dvojako – iz dve različite perspektive i dva različita životna doba. Naime, na crtežu se nalaze dva Milana Savića – jedan iz 1904. godine i jedan iz studentskih dana. Stariji sedi na desnoj strani slike na naopako okrenutoj stolici. Na glavi ima veliki, sjajni šešir. Mladi Milan Savić se nalazi sa leve strane u odnosu na starijeg. On sedi na uglančanom, drvenom, kafanskom stolu. Obojica su isto obučeni, jedino se šešir razlikuje. Nose duge, teške krznene kapute i svetle svilene košulje. Ono što ih takođe razlikuje jesu crte lica. Lice starijeg Milana je ozbiljnije, ukočenije i izboranije. NJegovi brkovi su tamni i gusti, dok su kod mladog duži i uvijeni na krajevima, a koža mlada, sveža i zategnuta. Osim male, drvene klupe pored stolice na kojoj sedi stariji Savić, ambijent oko njih je prazan. Čini se da ih je umetnik zamislio u momentu tišine, usne se ni starom ni mladom ne pomeraju. Obojica drže velike, staklene, glatke krigle sa pivom čiju hladnoću osećaju pod prstima. Oni nazdravljaju pivom kucajući se kriglama. U krigli starijeg, pivo je pri kraju, što može simbolizovati preostale godine života. Mladi Savić, u svojim studentskim danima, tek počinje da ispija svoju kriglu. Jedan drugog posmatraju sa divljenjem, mladi starog zbog godina slave, zrelosti i iskustva, a stari mladog sebe posmatra u žalosti za danima naivnosti i bezbrige.

 

Teodora Bulatović

studentkinja na Odseku za komparativnu književnost

Filozofskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu