Paralele. Temišvar / Novi Sad

Pojam paralela, koja označava poređenje, istovremenost i uporednost, deo je naslova izložbe, rezultata saradnje između Galerije Matice srpske u Novom Sadu i Nacionalnog umetničkog muzeja u Temišvaru. Dva naizgled drugačija grada i muzeja, u danas različitim državama, spojeni su mostom umetnosti i kulture kada su 2016. godine zajedno proglašeni Evropskim prestonicama kulture. Ali, šta je ono što povezuje ova dva pobratimljena grada?

Temišvar je u istorijskim spisima poznat iz srednjovekovnog perioda, dok osnivanje Novog Sada vezujemo za 18. vek, kada ga carica Marija Terezija proglašava slobodnim gradom „ukidajući mu dosadašnje ime Petrovaradinski Šanac, nađosmo za dobro da se ubuduće zove i da mu naslov bude Neoplanta, mađarski Uj-Videgh, nemački pak Ney-Satz, srpski Novi Sad“, kako je navedeno u ediktu iz 1748. godine. No, razvoj ova dva grada vezaćemo za najslavnijeg generala prohujalog vremena, italijanskog porekla, a francuskog odgoja – Evgenija Savojskog, koji je predvodio dve odlučujuće bitke na jugu Habzburške monarhije. Godine 1716. Evgenije Savojski uspešno brani Temišvar i Petrovaradin od najezde Turaka, što doprinosi kasnijem izuzetnom razvoju dva grada pod habzburškom vlasti. Njegova pobeda ovekovečena je na Huhtenburgovoj grafici Bitka kod Petrovaradina iz 1720. godine predstavljenoj na izložbi.

Na izložbi se srećemo sa portretom Mojseja Putnika, omiljenog vladike u narodu. Godine 1757. bio je izabran za vladiku u Bačkoj eparhiji, da bi potom svečanim ispraćajem bio postavljen za vladiku u Temišvaru 1774. godine, a 1782. postaje mitropolit Karlovačke mitropolije, u okviru koje su delovale eparhije u kojima je stolovao. O njegovom značaju govori nam teza da je jedna od prvih akvizicija Muzeuma, buduće Galerije Matice srpske, portret Mojseja Putnika, rad Stefana Gavrilovića. Kako se portret Mojseja Putnika našao u umetničkoj zaostavštini Save Tekelije? Mitropolit je, naime, bio u rodbinskim odnosima sa Tekelijama.

Sava Tekelija, rođen u Aradu, jedan je od najznamenitijih Srba u XIX veku. Bio je glasoviti borac za srpska prava na tlu Habzburške monarhije, osnivač Tekelijanuma u Pešti, doživotni predsednik Matice srpske i idejni osnivač Galerije Matice srpske. NJegov značaj ogleda se u umetničkoj zaostavštini koja je jezgro i temelj osnivanja Matičine Galerije 1847. godine. Rumunski pandan našem Savi Tekeliji jeste Žigmond Ormoš, glavni poverenik Tamiške pokrajine, pisac i kolekcionar, koji je poput velikog dobrotvora Tekelije zaveštao svoju kolekciju na čijoj osnovi danas dela Nacionalni umetnički muzej u Temišvaru, osnovan 1872. godine, tačno 25 godina nakon Galerije. Zato nije slučajno što su portreti ova dva dobrotvora u okviru izložbe paralelno izložena. Mađarski umetnici Đerđ Vaštag i Tan Mor 1885. i 1861. godine na velikim formatima ovekovečili su likove Ormoša i Tekelije. Ukoliko bismo govorili o značaju izložbe koja će tokom 2023. i početkom naredne godine biti predstavljena u Temišvaru, pridodaćemo činjenicu da se portret Save Tekelije, koji je naručen povodom obeležavanja stogodišnjice njegovog rođenja, prvi put izlaže u Temišvaru, na svega 60 kilometara od njegovog rodnog Arada. Simbolično, lik Save Tekelije posećuje rodni kraj i Srbi u rumunskom delu Banata se ponovo susreću sa svojim plemenitim Savom.Sava Tekelija, rođen u Aradu, jedan je od najznamenitijih Srba u XIX veku. Bio je glasoviti borac za srpska prava na tlu Habzburške monarhije, osnivač Tekelijanuma u Pešti, doživotni predsednik Matice srpske i idejni osnivač Galerije Matice srpske. NJegov značaj ogleda se u umetničkoj zaostavštini koja je jezgro i temelj osnivanja Matičine Galerije 1847. godine. Rumunski pandan našem Savi Tekeliji jeste Žigmond Ormoš, glavni poverenik Tamiške pokrajine, pisac i kolekcionar, koji je poput velikog dobrotvora Tekelije zaveštao svoju kolekciju na čijoj osnovi danas dela Nacionalni umetnički muzej u Temišvaru, osnovan 1872. godine, tačno 25 godina nakon Galerije. Zato nije slučajno što su portreti ova dva dobrotvora u okviru izložbe paralelno izložena. Mađarski umetnici Đerđ Vaštag i Tan Mor 1885. i 1861. godine na velikim formatima ovekovečili su likove Ormoša i Tekelije. Ukoliko bismo govorili o značaju izložbe koja će tokom 2023. i početkom naredne godine biti predstavljena u Temišvaru, pridodaćemo činjenicu da se portret Save Tekelije, koji je naručen povodom obeležavanja stogodišnjice njegovog rođenja, prvi put izlaže u Temišvaru, na svega 60 kilometara od njegovog rodnog Arada. Simbolično, lik Save Tekelije posećuje rodni kraj i Srbi u rumunskom delu Banata se ponovo susreću sa svojim plemenitim Savom.

Ukoliko sagledamo kolekcije dva muzeja koja su ujedinila svoja dela u izložbenim prostorijama, uočićemo paralele. Autoportret u kafani Stevana Aleksića, takođe rođenog u Aradu, iz Galerijske kolekcije ima svoj hronološki nastavak u Nacionalnom umetničkom muzeju. Galerijski Autoportret u kafani (1904) predstavlja mladog Aleksića, smeštenog u ideji memento mori – seti se smrti, u vidno iskrenom uživanju u kafanskom životu, dok se paralelno ističe autoportret istog naziva (1919) iz kolekcije temišvarskog muzeja.

Na izložbi su predstavljeni radovi značajnog umetnika bidermajera Konstantina Danila, rodom iz rumunskog Lugoža, čiji izuzetni portreti građanske klase upotpunjuju obe muzejske kolekcije. Ukoliko zađemo u XVIII vek, naići ćemo na ime najistaknutijeg slikara Karlovačke mitropolije Stefana Teneckog, čije su slike deo stalnih postavki Galerije Matice srpske i Nacionalnog umetničkog muzeja, ali i izložbe Paralele. Među ukupno 60 dela, na izložbi su predstavljeni i radovi Teodora Ilića Češljara, Pavela Petrovića, Jovana Popovića, Korneliu LJube, Uroša Predića i drugih.

Izložbu Paralele. Temišvar / Novi Sad možemo sagledati kao jedinstvenu izložbu imaginarnog muzeja evropske prestonice. Ona nam govori o mostovima, poveznicama i sličnostima među gradovima i muzejima koji su delovali pod istim okriljem, u istoj umetničkoj i kulturnoj struji, pobratimljenom narodu koji ulaže u očuvanje kulturnog nasleđa. Iako danas u različitim državama, Novi Sad i Temišvar sa svojim muzejima ukazali su da je umetnost koja je nastajala na ovom području deo zajedničkog evropskog kulturnog nasleđa.

Milica Milošević, filolog

Tekst je objavljen u „Kulturnom dodatku“ lista Dnevnik, novembar 2023.